Želje #3
Živim u prilično malom gradu za koji je brojka od 6 umrlih ljudi za dva dana velika. Od početka godine umrlo je oko 100 ljudi, što je tri puta više nego prošle godine u istom periodu. Loše je vrijeme, generalno. Lično, ne pamtim kad se nekom desilo nešto stvarno dobro. Stanje ili stagnira ili se pogoršava. Na svakom ćošku tragedije. Porodične, lične, ljubavne, poslovne. U jednu ruku, sami smo krivi. Uvijek želimo više, ono što ne možemo da dobijemo, nijesmo sposobni da budemo zadovoljni i nađemo zadovoljstvo u malim stvarima. A drugu nijesmo. Gledam kroz sebe - nekad od previše analiziranja skontam da bih stvarno trebala da budem zadovoljna onim što imam, a onda i budem. Doduše, te optimistične faze kratko traju, jer sam iz ovo malo životnog vijeka iskusila da se sve dobro poslije trostruko naplati. Pod tim mislim da posle jednog stvarno dobrog perioda uvijek mora da dođe neki loš, koji traje trostruko duže i putem kojeg nam "iskija na nos'' sve ono dobro prije toga. Ne znam, ako pokušam da sagledam svoj život što objektivnije mogu, ne dolazim do nekih lijepih zaključaka.
Prirodno je da čovjek ima ambicije i stvari i puteve kojima teži. Uostalom, šta bi naš život bio da nemamo želju i cilj kojimotivišu svaki nas postupak?! Loša strana toga je što često imamo nerealne i nedostižne želje. Mogu optimisti da citiraju onu njihovu ''Ono što je teško uradiću sad a za ono što je nemoguće trebaće mi još malo više vremena'' do sjutra, ali ja ne vjerujem u to. Ne vjerujem da možemo da dobijemo sve što želimo. Nije to stvar mog vjerovanja ili nevjerovanja zapravo činjenica je da ne možemo. Znamo to i opet ne možemo da se pomirimo sa tim.
Koliko god bile dobre i pokretačke, ambicije i želje često mogu da dovedu do ivice samouništenja. Ako ne do tog stadijuma, onda do nekog blažeg, ali lošeg.
Evo, ja. Konstantno sam razočarana i depresivna jer ne mogu da dobijem jednu stvar. Ta stvar nije toliko ni relevantna, generalno gledano, ali meni znači, previše. Zadnje dvije godine sam potpuno usmjerena ka njoj, i trudim se koliko se oko ničeg u životu nijesam trudila. Ne ide. Znate iz kog razloga? Jer su drugi ljudi uključeni u tu ''želju''. I njih baš briga, jer ljudi ne bi bili ljudi da su potpuno empatični i nimalo sebični.
Pouka dana : postavljajte sebi ciljeve i želite stvari koje ste sposobni sami da ostvarite i dobijete. Zaželite promjene na sebi, jer one zavise apsolutno i samo od vas. Uvijek sam bila dobra sa savjetovanjem, a kad treba savjete na sebi da primijenim - nula. Zero.
