Nemam naslov,nedelja je #4
Necu prvo da cestitam damama 8. mart, kao sto se ocekuje. Ja ljubav i paznju pokazujem ''mojim zenama'' svakog dana, ne jednom u godini. Jedino sto mi se svidja je gomila cvijeca all around me. Gomile muskaraca sa buketima, me like it. I da ne zaboravim poklone. Nekad mi je zao muskaraca i njihovih troskova u periodu februara i marta. Drug svaki treci dan zadnjih mjesec dana kuka kako ne zna sta ce da kupi djevojci - cas godinu i mjesec, cas dan zaljubljenih, pa godinu i dva mjeseca, pa 8. marta.. Najobicnije nebuloze. Ako biti u vezi sa nekim znaci obavezu kupovanja poklona svakih mjesec dana, ne hvala. Instagram pun slika ruza, cvijeca, parfema, blablabla.. Ubjedljivi favorit mi je poklon koji je dobila jedna djevojka - dvije flase vodke, naljepse zelje, rafaelo i buket ruza.
Prosla sedmica je bila dosadna i zanimljiva. Nikakvih promjena, samo standardna zanimljiva desavanja sa moje tri. Voljela bih da se nesto promijeni. Treba mi neka velika promjena. Neki refresh svakodnevice. Nije nista lose, samo je isto, sto znaci dosadno.
Dosadno jer ne postoji nista sa njim. Uhvatim sebe kako najveci dio vremena razmisljam samo o tome. Ja sam jedna vrlo, vrlo, vrlo, vrlo zaljubljena osoba. Ja sam luda. Idem ulicom, i slucajno pocnem da razmisljam o njemu, i samo se raskezim kao idiot. Ne znam koji je ovo djavo. Pokusavam da budem zrela osoba koja ispunjava svoje obaveze, koja je odgovorna, ali ne ide jer su mi skroz druge stvari u glavi. I pokusavam da izbjegavam da pisem o tome, ali shvatam da mi je sto vise i duze to drzim u sebi sve gore. Prevrsila sam svaku granicu normalnog. Ja bih samo jedno 'cao' ili jednu poruku. Ne trazim puno. Sigurna sam. Izludjuje me ovo. Izludjuje me cinjenica da dozvoljavam da me ovo izludjuje. Sve me izludjuje.
